27 siječnja 2014. Izložba straničnika naših malih kreativaca
Aktivnosti u ovoj godini započinjemo dvotjednom (27. siječnja – 20. veljače) izložbom straničnika naših kreativnih prvašića. Na Dan hrvatskih knjižnica, 11. studenoga 2013. godine, upriličili smo Dan otvorenih vrata i organizirani posjet prvašića čepinskih osnovnih škola koji su tom prigodom besplatno upisani u našu knjižnicu. Na taj je način 131 učenik prvih razreda čepinskih osnovnih škola postao aktivnim korisnikom naše općinske knjižnice i sa zadovoljstvom koriste naše usluge.
S njihovim učiteljima/cama dogovorili smo da na satu likovnog odgoja izrade straničnike u tehnici po izboru i dostave nam ih. Akciji su se odazvala tri razreda te smo prikupljene, lijepo izrađene, straničnike izložili kako bi ih mogla pogledati i cijela zajednica. Pridodali smo i popis sinonima koji se koriste za ovaj, nama dragi, obilježivač (knjižnik, graničnik, knjižni označivač, listokaz, štionik, dočitnica…) kao i izraze na stranim jezicima.
A evo malo i povijesti straničnika: riječ je zapravo o komadu papira kojim označavamo mjesto na kojem smo zastali s čitanjem. Prve su knjige bile u obliku svitaka, a prvi straničnici obojene točkice koje su se ucrtavale uz tekst. Svaki je čitatelj koristio svoju boju. Sustav je bio učinkovit sve do učestalijeg korištenja knjige, kada je postalo jasno da je spektar boja ograničen. Dalje su se koristili priručni materijali poput perja ili listova biljaka. Značajniji pomak u evoluciji straničnika dogodio se prelaskom iz svitaka u knjižni blok (današnji oblik knjige). Kako je knjige tada najčešće koristio kler, straničnici su obično bili komadi kože ili pergamene, odnosno platna s liturgijskim itinerarom. Pojavljuje se i “trakica” čije je izumiranje iz neodređenog razloga započelo raspadaom socijalističkog sustava. Prodorom u bogatiji građanski sloj, knjiga postaje predmetom šireg proučavanja i statusnog pozicioniranja. Straničnici se ciljano izrađuju s personaliziranim pristupom. Pojavljuju se novi materijali: ebanovina, svila, bakar, mesing, srebro, zlato… Često sadrže filigranske bravure grbova velikaških obitelji, ex librise i zaštitničke mantre. Oblik je također izbor naručioca: okrugla kopča, mač, križ, zvijezda i dr. Poput knjige, straničnik postaje izraz staležne moći i znak raspoznavanja. Razvojem suvremenog tiskarstva širi slojevi društva postaju konzumenti knjige. Revolucije se događaju “kao na traci”: industrijska, informatička, informacijska… Straničnici poprimaju potpuno novu dimenziju – postaju sredstvo komunikacije. Milijuni čitatelja, milijuni poruka. Jeftin tisak, skupi tisak, reljefni tisak, lepeza boja i oblika. Straničnik kalendar, straničnik posjetnica, straničnik karta grada, straničnik ravnalo, korporativni straničnik, 3D straničnik… Ne zaboravimo suvremeni “licensing” – vrhunska umjetnička ostvarenja i konzerva rajčice ili zubna pasta: čitaj i troši! Straničnik je postao izraziti marketinški alat. Na svakih 1000 knjiga proizvede se 10000 straničnika. Učinkovit način promocije prepoznale su i druge djelatnosti: galerije, knjižnice, knjižare, humanitarne organizacije, zeleni, politika i dr. Straničnik je, diktatom konzumerizma, oteturao od svoje zaštitnice – knjige. Svoj put kriomice nastavlja u nesigurnom i prevrtljivom prostranstvu marketinške industrije. Iako su zajedno rasli, oblikovali i mijenjali sebe, kao i svijet oko sebe, knjigu i straničnik čeka rastanak. Na svijet je došla nova vrsta čitatelja, “on-line” vrsta, a digitalne stranice već preuzimaju primat u toj interakciji u kojoj nema mjesta za straničnike. Iako staro gotovo 3 tisućljeća, može se zaključiti da je prokletstvo obojenih točkica došlo naplatiti svoj dug. Velika je vjerojatnost da će ono što je obilježilo čitateljsku povijest zauvijek biti prebrisano jednostavnom rečenicom od nekoliko bajtova: “resume from the last page”. Ili neće?
