18 rujna 2013. Izložba „23. rujna – Međunarodni dan kulturne baštine, Dan europske baštine“
23. rujna obilježava se Međunarodni dan kulturne baštine i Dan europske baštine. Uključivanjem u obilježavanje ovog dana članice Europske unije, ali i sve zemlje pristupnice, potvrđuju svoju pripadnost zajedničkom europskom kulturnom, socijalnom, političkom i ekonomskom identitetu , pri čemu se naglašava važnost i posebnost svake pojedinačne nacionalne baštine. Naime, najveći dometi kulture gotovo nikada nisu plod i stvaralaštvo samo jedne nacije. Europska kulturna baština sinteza je različitih utjecaja i kulturnih doticaja, koji su oduvijek stvarali dijalog među narodima i kulturama. Danima europske baštine ističe se ne samo različitost, već i europska dimenzija zajedničkog naslijeđa. Hrvatska se ovoj manifestaciji pridružila godine 1995. proglašenjem posavskog sela Krapje – selom graditeljske baštine.
UNESCO-ov Centar za svjetsku baštinu (World Heritage Centre) potiče zemlje u potpisivanju Konvencije za zaštitu svjetske kulturne i prirodne baštine; pomaže u očuvanju svjetske prirodne i kulturne baštine; potiče države članice da predlažu dobra na Listu svjetske baštine; potiče države u zaštiti baštine omogućujući tehničku pomoć i stručna usavršavanja; pomaže u promicanju i podizanju svijesti o važnosti svjetske baštine; potiče međunarodnu suradnju u očuvanju svjetske prirodne i kulturne baštine. Od 1972. godine kada je usvojena Konvencija za zaštitu svjetske kulturne i prirodne baštine do današnjeg dana na Popis su upisana 982 dobra (760 kulturnih, 193 prirodnih i 29 mješovitih).
Upisana dobra Republike Hrvatske na UNESCO-ovoj Listi svjetske baštine su:
Povijesni kompleks Splita i Dioklecijanova palača (1979.)
Nacionalni park Plitvička jezera (1979.)
Kompleks Eufrazijeve bazilike u povijesnom središtu Poreča (1997.)
Katedrala Svetog Jakova u Šibeniku (2000.)
Uz očuvanje materijalne (kulturne i prirodne) baštine te ukazivanje na značaj koji baština ima za identitet pojedinog naroda i kulture, ali i za čovječanstvo u cjelini, važnu ulogu imaju podvodna i nematerijalna baština. Usmena i nematerijalna kulturna baština međunarodno je prepoznata kao bitna i vitalna odrednica očuvanja kulturnog identiteta. Njeno očuvanje promiče i razvija kulturnu raznolikost, ljudsku kreativnost te ima značajnu ulogu u području nacionalnog i međunarodnog razvoja promičući toleranciju i prožimanje među kulturama. U današnjem globaliziranom svijetu mnogi izričaji nematerijalne kulturne baštine su u opasnosti od izumiranja, ugroženi standardizacijom, oružanim sukobima, turizmom, industrijalizacijom, ruralnim egzodusom, migracijama i uništenjem okoliša. Nematerijalna baština po svojoj definiciji predstavlja običaje, vjerovanja, znanja, vještine, pojave duhovnog stvaralaštva koja se prenose predajom, a društva, grupe ili pojedinci prepoznaju ju kao svoju baštinu, a manifestira se osobito kroz: jezik, dijalekte, govore i toponimiku te usmenu predaju ili izričaje; folklorno stvaralaštvo u području glazbe, plesa, predaje, igara, obreda, običaja, mitologije; tradicijska umijeća i obrte; znanje i vještine vezane uz prirodu i svemir; kulturološke prostore gdje se tradicionalne pučke vrijednosti sreću u povećanoj mjeri te mjesta gdje su se pričale priče, održavali sajmovi, svetkovine ili godišnje procesije. Prema UNESCO-ovoj Konvenciji o nematerijalnoj kulturnoj baštini uspostavljena su dva popisa: Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva te Popis nematerijalne kulturne baštine potrebite hitne zaštite. Hrvatska je uspostavila i vlastiti Popis zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara na kojem se trenutno nalazi 129 dobara. Na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva upisana su hrvatska dobra nematerijalne kulturne baštine: dubrovačka Festa Sv. Vlaha, dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog Primorja, umijeće izrade drvenih tradicijskih dječjih igračaka s područja Hrvatskog zagorja, godišnji proljetni ophod „Kraljice“ (Ljelje) iz Gorjana, procesija „Za križen“ na otoku Hvaru, godišnji pokladni ophod zvončara s područja Kastva i čipkarstvo u Hrvatskoj (Pag, Hvar, Lepoglava), Sinjska alka – viteški turnir u Sinju, Medičarski obrt s područja sjeverne Hrvatske, bećarac iz Slavonije, Baranje i Srijema te nijemo kolo Dalmatinske zagore i Klapsko pjevanje, dok je na UNESCO-ov Popis ugrožene nematerijalne kulturne baštine kojoj je potrebna hitna zaštita upisan Glazbeni izričaj ojkanje.
Knjižnica, kao baštinska ustanova, uz arhive i muzeje, prikuplja i čuva brojnu građu koja svjedoči o kulturnoj baštini, kako lokalnoj i nacionalnoj, tako i europskoj i svjetskoj. Ovom smo prigodom dio te građe izložili kako bismo potaknuli korisnike, koji nisu u mogućnosti fizički posjetiti brojne lokalitete, da im pristupe kroz medij knjige i tako putem mašte i osjetila dožive svu njihovu ljepotu i raskoš. Izložene monografije možete razgledati do 30. rujna (a i kasnije u našoj čitaonici).
Dobrodošli!
Preporučamo i dvije poveznice:
„Od bespismenosti do tropismenosti“: http://www.youtube.com/watch?v=gJeqn6WKLYI&;feature=youtu.be i „Kulturna i nacionalna baština u trijadi hrvatskih pisama: što je to hrvatska ćirilica i u čemu se razlikuje od srpske?“: http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&;Itemid=41&news_ID=22411
