04 siječnja 2021. IN MEMORIAM: FRANJO KOPECKI (02. 04. 1943. – 02. 01. 2021.)
Posted at 10:52h
in Novosti
Nastavljajući niz tužnih vijesti kojima smo svjedočili ovih blagdanskih dana, potresla nas je ona o iznenadnoj smrti gospodina Franje Kopeckog. Unatoč tome što je posljednjih godina živio u Valpovu, Čepinu se uvijek rado vraćao, kao da iz njega nikada nije ni otišao. Soboslikar, pjesnik, humanist, domoljub – jednom riječju Čovjek, drag prijatelj i suradnik.
Prirodno je, kao amaterski pjesnik, postao prijateljem naše Knjižnice. Njegove zbirke pjesama, ali i one sa susreta pjesama koje je entuzijastično organizirao 10 puta u Čepinu, kao i one sa susreta na kojima je gostovao – trajno se čuvaju u našoj Zavičajnoj zbirci koja se posljednjih godina lijepo razvijala, a svoj veliki doprinos tomu upravo je dao gospodin Franjo svojim zavičajnim pjesništvom. I kao ličilac je bio prijateljem Knjižnice: kada smo 2012. godine trebali njegovu pomoć, nesebično se odazvao i oličio zidove te obojio podove novog Odjela za djecu i mlade. U svijet humanosti uveo je i unuka Dominika koji mu je pomagao. Zanimljiva je i činjenica kako je gospodin Kopecki svoj profesionalni put započeo (1960.) i završio (2012.) u zgradi u kojoj je smještena naša Knjižnica.
Rođen je u Čepinu, radni vijek proveo u Njemačkoj, a pisanjem se počeo baviti 1967. godine. Od prve pjesme “Odvede mi sina, ostavi me sama”, uglazbljene 1977., u izvedbi Alije Pekića, objavio je još četiri zbirke: “I mi smo sinovi tvoji” (1994.), “Povratak sreći” (2009.), “Hvala ti, milo moje” (2015.) te „Pjesmo iz duše te zovem“ (2019.).
Uglazbljena mu je i pjesma “Pismo majke” kojoj je i autor teksta, ali i glazbe, a izvodi ju Valentin Gordilo.
Osim što je kao suosnivač utemeljio “Udrugu zanatlija Čepin” i organizirao jedinstvene utrke na soboslikarskim ljestvama te tradicionalnu nogometnu utakmicu “Debelih i mršavih”, utemeljio je “Radionicu pjesnika Čepin” koja se 10 puta uspješno održala u Čepinu, okupljajući pjesnike Slavonije, Baranje, Zagreba, zapadnog Srijema, Sombora, Novog Sada i Slovenije. Iznimno je značajno što je u manifestaciju uključio učenike obiju čepinskih osnovnih škola te im tako omogućio da svoj talent ovjekovječe u 7 dosada objavljenih zbirki pjesama (“Duša moja čepinskom ravnicom luta” (2011.), “Slavonijo, dugujem ti dušu” (2013.), “Na slavonskom putu” (2016.), “I dalje te volim Slavonijo” (2017.), “Život, snovi i stihovi” (2018), “Slavonija i Srijem u srcu su mom” (2019.) i sa 10. jubilarnog susreta „ U pjesmi su moji snovi“ (2020.)). Pamtit ćemo te susrete po pozitivnoj energiji koju je širio i lijepim druženjima, a nesebično je dijelio knjige i zahvalnice pri čemu se posebno pobrinuo da dovoljan broj primjeraka završi i u našoj Knjižnici i Zavičajnoj zbirci te u knjižnicama naših dviju osnovnih škola.
Kao svojevrsna „kruna“ njegova rada, u prosincu 2020. godine svjetlost dana ugledala je monografija „Dani šale i druženja“ kojom je pokušao obuhvatiti svoj lik i djelo.
Za svoj humanitarni rad gospodin Kopecki je primio ugledna priznanja Red hrvatskog pletera i Junak za sva vremena.
U znak zahvalnosti postavili smo izložbu djela gospodina Franje Kopeckog kako bismo svoje korisnike podsjetili na njegov veliki doprinos zavičajnom pjesništvu. I stoje te knjige gordo, kakav je i njihov tvorac bio, upravo na žičanom panou kojeg nam je on obojio…Djelo na djelu…
Što god radio, osmijeh s lica mu nije silazio. I takvog ćemo ga pamtiti…
