29 studenoga 2021. 28. studenoga 2021. – 126. godina od osnutka Hrvatske čitaonice “Matija Gubec” Čepin
Hrvatsku čitaonicu “Matija Gubec” Čepin osnovala je 28. studenoga 1895. godine skupina tadašnjih uglednika u kavani Mavre Hernutha, na osnovu prijedloga Franje Bato. Već je 2. prosinca iste godine osnovan Inicijativni odbor koji je izradio Pravila “čepinske čitaonice” odobrena dekretom Kraljevske vlade broj 64.333 od 26. siječnja 1897. godine. Prvih je deset godina čitaonica radila u Hernuthovoj kavani (kasnije Centar za kooperaciju IPK Osijek-poljoprivredna zadruga). 1908. godine čitaonica seli u gostionicu Antuna Kralika, starijeg. Na Glavnoj godišnjoj skupštini, održanoj 26. siječnja 1908. godine, zaključeno je da se čitaonica nazove “Hrvatska čitaonica mjesta Čepina”. Izbijanjem Prvog svjetskog rata 1914. godine rad čitaonice zamire punih 6 godina, sve do 27. lipnja 1920., kada je ponovo obnovljena, te je 27. studenoga iste godine proslavljena 25. godišnjica osnivanja čitaonice. Za vrijeme Drugog svjetskog rata ponovo zamire rad čitaonice, a nakon rata preseljena je u prostorije Vilima Biglbauera te 1946. godine dobiva novi naziv Hrvatska čitaonica “Matija Gubec”. Krajem 1962. godine kuću kupuje Josip Kovačević koji daje prostorije na besplatno korištenje HČ “Matija Gubec”, a ujedno i radi kao knjižničar, sve do 1980. godine kada Čitaonica seli u društvene prostorije u Ulici Ignje Batrneka. Poslije Domovinskog rata počelo se razmišljati o udruživanju HČ “Matija Gubec” Čepin s Centrom za kulturu “Polet” Čepin u jedinstvenu ustanovu. 22. rujna 1994. godine Odbor HČ “M. Gubec” donosi odluku o udruživanju, a 12. siječnja 1996. godine Centar za kulturu “Polet” Čepin preuzima knjižnu građu HČ “M. Gubec” te je tako ugašen njezin stogodišnji samostalni rad. Osim ormara s knjigama, Knjižnica je u posjedu i Knjige inventara i Zapisnika što je iznimno zanimljivo za proučavanje kulturne i društvene povijesti zajednice. Zahvaljujući ovoj Čitaonici bilježimo 126 godina organiziranog čitanja u Čepinu. Zanimljivo je kako je 85 godina djelovala u prostorijama četiriju gostionica, a gostioničari su knjige izdavali besplatno i tako uz „dobru kapljicu“ širili i dobru književnu riječ. Danas, kada imamo uposlene diplomirane knjižničare, u šali kažemo kako se struka razvijala „od gostioničara – do knjižničara“.
